"Djeco, otvorite prozor, hoće nana da prhne" samo je jedna od čuvenih rečenica koje je izgovorila nana Bejza Suljić koja je 10 godina gajila marihuanu u selu kod Gračanice bez znanja da je riječ o drogi.
Naime, za vrijeme rata u ovim krajevima je bilo dosta vojnika koji su očigledno mnogo voljeli marihuanu, pa su smislili način kako da se dugoročno snabdiju ovom kontraverznom biljkom. Oni su zamolili nanu Bejzu da im zaliva "paradajz" koji su posadili na dijelu zemlje oko arteljeriskih položaja.
Naravno, u pitanju je bila kanabis sativa koju je nana brižno gajila, ali i pušila navodno ne znajući da je riječ o biljci koja zvanično važi za narkotik.
"Ja sam zalivala. Poslije je došla milicija i sve počupala i zapalila. Ostalo je nešto malo na brdu..." objašnjava nana Bejza koja ni tada nije shvatila da gaji vrstu narkotika.
"Tako je to bilo. Ne bih ja to uživala da sam znala da je droga. Nismo znali, drugo je vrijeme bilo", kaže nana koja ne krije da se lijepo provodila sa vojnicima dok su pušili džointe, ali i da je najprije obezbjeđivala zalihe za sebe, pa tek onda nosila vojnicima.
"Ja sam našla sebi, pa i njima odnesem. Oni su pušili i pitali me da im se pridružim. Meni nije toliko naškodilo... Bilo je lijepo, ali ko je znao šta je u pitanju" ispričala je Bejza i dodala da joj je to vrijeme u lijepom sjećanju.
"Proletjelo je... Samo smo se smijali i pjevali. Eto tako je bilo. Dobro sam ostala u pameti... 10 godina je to bilo, pjevala sam, smijala se i igrala s njima, sve isto kao i oni. Dobro sam ostala živa....", ispričala je nana Bejza.
Naime, za vrijeme rata u ovim krajevima je bilo dosta vojnika koji su očigledno mnogo voljeli marihuanu, pa su smislili način kako da se dugoročno snabdiju ovom kontraverznom biljkom. Oni su zamolili nanu Bejzu da im zaliva "paradajz" koji su posadili na dijelu zemlje oko arteljeriskih položaja.
Naravno, u pitanju je bila kanabis sativa koju je nana brižno gajila, ali i pušila navodno ne znajući da je riječ o biljci koja zvanično važi za narkotik.
"Ja sam zalivala. Poslije je došla milicija i sve počupala i zapalila. Ostalo je nešto malo na brdu..." objašnjava nana Bejza koja ni tada nije shvatila da gaji vrstu narkotika.
"Tako je to bilo. Ne bih ja to uživala da sam znala da je droga. Nismo znali, drugo je vrijeme bilo", kaže nana koja ne krije da se lijepo provodila sa vojnicima dok su pušili džointe, ali i da je najprije obezbjeđivala zalihe za sebe, pa tek onda nosila vojnicima.
"Ja sam našla sebi, pa i njima odnesem. Oni su pušili i pitali me da im se pridružim. Meni nije toliko naškodilo... Bilo je lijepo, ali ko je znao šta je u pitanju" ispričala je Bejza i dodala da joj je to vrijeme u lijepom sjećanju.
"Proletjelo je... Samo smo se smijali i pjevali. Eto tako je bilo. Dobro sam ostala u pameti... 10 godina je to bilo, pjevala sam, smijala se i igrala s njima, sve isto kao i oni. Dobro sam ostala živa....", ispričala je nana Bejza.
