Danas, u ranim prijepodnevnim satima, preminula je legenda „kraljice sportova“, Duško Korać. Radio je kao sportski TV komentator na RTS-u. Pozlilo mu je prije sedam dana nakon odrađenog prijenosa odbojkaške utakmice. Iako se osjećao bolje nakon pružene pomoći, jutros je preminuo u beogradskom Urgentnom centru.
Korać je rođen 4. jula 1955. u Ivangradu (današnje Berane) gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Beograd je došao 1973.godine, gdje je upisao Ekonomski fakultet. Ipak, ljubav prema sportu i televiziji odvela ga je u drugu stranu od one koje su studentski dani nagovještavali.
U Radio-televiziju Srbije, odnosno tadašnju Televiziju Beograd, primljen je preko konkursa 1978. godine, a sedam godina kasnije prvi put pokazuje javno da ne radi baš uvijek ono što se očekuje. Ponuđen mu je posao Ekonomsko-političkog novinara u RTS-u, ali je on rekao svoje malo "historijsko ne", ostavši vjeran sportu.
Njegovi prijenosi sportskih događaja rijetko koga su ostavljali ravnodušnim. Pripada staroj školi novinarstva Televizije Beograd. Kako se često isticalo, "oduvijek je spadao u kontroverzne komentatore", jer je imao i brojne poštovaoce koji nisu propuštali sportske događaje koje je on komentarisao, kao i žestoke protivnike koji su osporavali njegovu profesionalnost. Najviše je prenosio atletiku, ali i zimske sportove, vaterpolo, odbojku, fudbal, formulu, boks i plivanje.
Popularnost je sticao javnim govorenjem onoga što mnogi misle a ne smiju da kažu. Nije imao „dlaku na jeziku“. Bio je Boltov fan, a nije volio tzv. hemičare, odnosno sportiste koji koriste doping. Nakon finalne trke na 100 m na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Pekingu, radovao se Boltovoj pobjedi nad Getlinom i uzvikivao je: „Ima Boga, ne može se protiv majke priorode.“ i „Ovo je pobeda sporta protiv farmacije.“.
Još jedna vrlina, u nizu mnogih, je ta što nije razdvajao sportiste po naciji, vjeri, rasi ili po nečemu drugom. Nakon utrke u Monaku gdje nastupio Amel Tuka i istrčao najbolji rezultat sezone u svijetu, Duško Korać je rekao da se raduje tom uspjehu kao da je to uspjeh njegovog sina. Za Amela je još rekao da je to čudo koje se nije pojavljivalo u posljednjih 20 godina.
Oštrina njegovih riječi često ga je koštala. Zbog svog smjelog govora bio je i suspendovan 2006. Godine. Volio je ruske takmičare. Posebno skakačicu s motkom Jelenu Isinbajevu, mada će se dugo pamtiti i njegovi hvalospevi o Juseinu Boltu, te rečenicu: "Jusa i ja smo stari drugari!"
Fudbalske mečeve nije prenosio još od 1990, zbog incidenta na zagrebačkom stadionu Maksimir.
Pojedini srpski sportisti bili su otvoreno protiv njega, a prema riječima samog Koraća čak i odbojkaš Ivan Miljković želio je da mu se zabrani da prenosi odbojku.
Duško Korać nije bio običan TV komentator. I, baš zbog toga što je bio takav, dugo će se pamtiti. Neki će reći "počivaj u miru“, neki će reći "Bog dušu da mu prosti", a mi ćemo se za kraj prisetiti omiljene pjesme Duška Koraća, u izvođenju Zlatka Pejakovića. Ta pjesma se završava stihovima: "Ti si uzrok mojih boli i svih mojih nemira, ti si moje sunce, ti si ljubac najveća, ali kada kažeš 'idem' - ti si moja nesreća".
Za kolegu Koraća to su bili savršeni stihovi. Možda on nije bio savršen TV komentator, ali ta njegova nesavršenost ga je i izdvajala od svih drugih. Zato će se ostati upamćen.
Korać je rođen 4. jula 1955. u Ivangradu (današnje Berane) gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Beograd je došao 1973.godine, gdje je upisao Ekonomski fakultet. Ipak, ljubav prema sportu i televiziji odvela ga je u drugu stranu od one koje su studentski dani nagovještavali.
U Radio-televiziju Srbije, odnosno tadašnju Televiziju Beograd, primljen je preko konkursa 1978. godine, a sedam godina kasnije prvi put pokazuje javno da ne radi baš uvijek ono što se očekuje. Ponuđen mu je posao Ekonomsko-političkog novinara u RTS-u, ali je on rekao svoje malo "historijsko ne", ostavši vjeran sportu.
Njegovi prijenosi sportskih događaja rijetko koga su ostavljali ravnodušnim. Pripada staroj školi novinarstva Televizije Beograd. Kako se često isticalo, "oduvijek je spadao u kontroverzne komentatore", jer je imao i brojne poštovaoce koji nisu propuštali sportske događaje koje je on komentarisao, kao i žestoke protivnike koji su osporavali njegovu profesionalnost. Najviše je prenosio atletiku, ali i zimske sportove, vaterpolo, odbojku, fudbal, formulu, boks i plivanje.
Popularnost je sticao javnim govorenjem onoga što mnogi misle a ne smiju da kažu. Nije imao „dlaku na jeziku“. Bio je Boltov fan, a nije volio tzv. hemičare, odnosno sportiste koji koriste doping. Nakon finalne trke na 100 m na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Pekingu, radovao se Boltovoj pobjedi nad Getlinom i uzvikivao je: „Ima Boga, ne može se protiv majke priorode.“ i „Ovo je pobeda sporta protiv farmacije.“.
Još jedna vrlina, u nizu mnogih, je ta što nije razdvajao sportiste po naciji, vjeri, rasi ili po nečemu drugom. Nakon utrke u Monaku gdje nastupio Amel Tuka i istrčao najbolji rezultat sezone u svijetu, Duško Korać je rekao da se raduje tom uspjehu kao da je to uspjeh njegovog sina. Za Amela je još rekao da je to čudo koje se nije pojavljivalo u posljednjih 20 godina.
Oštrina njegovih riječi često ga je koštala. Zbog svog smjelog govora bio je i suspendovan 2006. Godine. Volio je ruske takmičare. Posebno skakačicu s motkom Jelenu Isinbajevu, mada će se dugo pamtiti i njegovi hvalospevi o Juseinu Boltu, te rečenicu: "Jusa i ja smo stari drugari!"
Fudbalske mečeve nije prenosio još od 1990, zbog incidenta na zagrebačkom stadionu Maksimir.
Pojedini srpski sportisti bili su otvoreno protiv njega, a prema riječima samog Koraća čak i odbojkaš Ivan Miljković želio je da mu se zabrani da prenosi odbojku.
Duško Korać nije bio običan TV komentator. I, baš zbog toga što je bio takav, dugo će se pamtiti. Neki će reći "počivaj u miru“, neki će reći "Bog dušu da mu prosti", a mi ćemo se za kraj prisetiti omiljene pjesme Duška Koraća, u izvođenju Zlatka Pejakovića. Ta pjesma se završava stihovima: "Ti si uzrok mojih boli i svih mojih nemira, ti si moje sunce, ti si ljubac najveća, ali kada kažeš 'idem' - ti si moja nesreća".
Za kolegu Koraća to su bili savršeni stihovi. Možda on nije bio savršen TV komentator, ali ta njegova nesavršenost ga je i izdvajala od svih drugih. Zato će se ostati upamćen.
