Francuska je okupila jake međunarodne sile u ratu protiv grupe Islamska država Irak i Levant, na čijem čelu se nalaze Velika Britanija i Njemačka.
Francuska, pored Turske i drugih međunarodnih strana, zagovara uspostavljanje sigurne zone na sjeveru Sirije, što bi predstavljao korak ka mogućem razbijanju organizacije Islamska država Irak i Levant. Međutim, izgleda da je ovakva težnja teško ostvariva nakon što je sirijsko nebo postalo skoro pa zabranjeno za Tursku.
Nakon napada koji su uzdrmali Pariz 13. novembra i ostavili za sobom 130 poginulih i na stotine povrijeđenih, francuski predsjednik Francois Hollande je u svom prvom medijskom obraćanju podsjetio na američkog predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11. septembra 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dok su panika i stanje pripravnosti bili na snazi, a broj poginulih i ranjenih sve više rastao, Hollande je proglasio vanredno stanje u državi i zatvorio kopnene granice, što je popraćeno međunarodnim suosjećanjem bez presedana. Nedugo zatim počinje turneju po velikim zapadnim prijestonicama (Washington, Berlin, London, Rim), a zatim leti i do Rusije i Turske, u nastojanju da mobilizira međunarodne snage za borbu protiv ISIL-a, grupe koja je preuzela odgovornost za napade u Parizu.
Različite računice
Francuska se zalagala za formiranje međunarodne koalicije, koja bi obuhvatala što veći broj međunarodnih snaga u cilju pokretanja stvarne borbe protiv ISIL-a, konkretno na teritorijama koje su pod njihovom kontrolom na sjeveru Sirije (Raqqa i Idlib). Pri tome su imali u vidu ograničene rezultate međunarodne kampanje koju predvodi SAD već godinu dana te činjenice da se ona još svodi samo na zračne napade, čime se ne rješava problem, osim što se onemogućava dalje širenje ISIL-a u Siriji i Iraku.
Međutim, francuske snove o ujedinjenju međunarodnih snaga u borbi protiv ISIL-a razbijaju "različite računice" koje međunarodne sile imaju na teritoriji Sirije i Iraka. Takve računice i ulozi dodatno su se zakomplicirali produbljivanjem rusko-turske krize, nastale kao posljedica obaranja ruskog borbenog aviona od turske avijacije na sirijskoj granici.
Prije nego što su uslijedili zahtjevi za formiranjem međunarodne koalicije, Francuska nije oklijevala da mobilizira svoje snage i pokrene zračne napade na položaje ISIL-a na teritoriji Sirije, budući da je francuska uloga u sastavu međunarodne koalicije koju predvodi Washington podrazumijevala samo učešće u zračnim napadima na ISIL u Iraku. Francuska nastavlja zaoštravati svoju kampanju protiv ISIL-a, uključujući u cijelu krizu i svoj poznati nosač aviona "Charles de Gaulle", s ciljem izvođenja što većeg broja napada na uporišta ISIL-a u pokrajini Raqqa.
Umjesto takve ambiciozne međunarodne koalicije, Francuska je uspjela okupiti jake i istaknute međunarodne sile u ratu protiv ISIL-a, na čijem čelu se nalaze Velika Britanija i Njemačka, nakon što su parlamenti te dvije države dali zeleno svijetlo vladama Angele Merkel i Davida Camerona za pokretanje zračnih napada na organizaciju Abu Bakra al-Bagdadija u Siriji.
Zabranjeno sirijsko nebo
Francuska je, također, nakon sastanka predsjednika Hollandea s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, garantirala i bolju koordinaciju na sirijskom nebu s ruskim zračnim snagama, koje su stupile u Siriju još početkom septembra pod okriljem borbe protiv terorizma, dok mnogi tvrde kako je ruski cilj na teritoriji Sirije zapravo pružanje podrške režimu Basaha al-Assada.
Obećanje o podršci i koordinaciji Francuska je također dobila i od Turske, koja se smatra veoma bitnom stranom u sirijskoj krizi, s obzirom da dijeli granicu s tom državom, ali i činjenice da je primila oko dva miliona sirijskih izbjeglica. Turska se, također, opekla o ISIL-ovu vatru, koji je snažno i u više navrata napadao na teritoriju ove države.
Francuska, pored Turske i drugih međunarodnih strana, zagovara uspostavljanje sigurne zone na sjeveru Sirije, što bi predstavljalo korak ka mogućem razbijanju ISIL-a. Međutim, izgleda da je ovakva težnja teško ostvariva nakon što je sirijsko nebo postalo skoro pa zabranjeno za Tursku, s obzirom na gnjev koji Rusija osjeća te činjenicu da je rasporedila svoj napredni protivzračnim sistem i ne prestaje ponavljati da Turskoj neće zaboraviti obaranje aviona.
Francuska, pored Turske i drugih međunarodnih strana, zagovara uspostavljanje sigurne zone na sjeveru Sirije, što bi predstavljao korak ka mogućem razbijanju organizacije Islamska država Irak i Levant. Međutim, izgleda da je ovakva težnja teško ostvariva nakon što je sirijsko nebo postalo skoro pa zabranjeno za Tursku.
Nakon napada koji su uzdrmali Pariz 13. novembra i ostavili za sobom 130 poginulih i na stotine povrijeđenih, francuski predsjednik Francois Hollande je u svom prvom medijskom obraćanju podsjetio na američkog predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11. septembra 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dok su panika i stanje pripravnosti bili na snazi, a broj poginulih i ranjenih sve više rastao, Hollande je proglasio vanredno stanje u državi i zatvorio kopnene granice, što je popraćeno međunarodnim suosjećanjem bez presedana. Nedugo zatim počinje turneju po velikim zapadnim prijestonicama (Washington, Berlin, London, Rim), a zatim leti i do Rusije i Turske, u nastojanju da mobilizira međunarodne snage za borbu protiv ISIL-a, grupe koja je preuzela odgovornost za napade u Parizu.
Različite računice
Francuska se zalagala za formiranje međunarodne koalicije, koja bi obuhvatala što veći broj međunarodnih snaga u cilju pokretanja stvarne borbe protiv ISIL-a, konkretno na teritorijama koje su pod njihovom kontrolom na sjeveru Sirije (Raqqa i Idlib). Pri tome su imali u vidu ograničene rezultate međunarodne kampanje koju predvodi SAD već godinu dana te činjenice da se ona još svodi samo na zračne napade, čime se ne rješava problem, osim što se onemogućava dalje širenje ISIL-a u Siriji i Iraku.
Međutim, francuske snove o ujedinjenju međunarodnih snaga u borbi protiv ISIL-a razbijaju "različite računice" koje međunarodne sile imaju na teritoriji Sirije i Iraka. Takve računice i ulozi dodatno su se zakomplicirali produbljivanjem rusko-turske krize, nastale kao posljedica obaranja ruskog borbenog aviona od turske avijacije na sirijskoj granici.
Prije nego što su uslijedili zahtjevi za formiranjem međunarodne koalicije, Francuska nije oklijevala da mobilizira svoje snage i pokrene zračne napade na položaje ISIL-a na teritoriji Sirije, budući da je francuska uloga u sastavu međunarodne koalicije koju predvodi Washington podrazumijevala samo učešće u zračnim napadima na ISIL u Iraku. Francuska nastavlja zaoštravati svoju kampanju protiv ISIL-a, uključujući u cijelu krizu i svoj poznati nosač aviona "Charles de Gaulle", s ciljem izvođenja što većeg broja napada na uporišta ISIL-a u pokrajini Raqqa.
Umjesto takve ambiciozne međunarodne koalicije, Francuska je uspjela okupiti jake i istaknute međunarodne sile u ratu protiv ISIL-a, na čijem čelu se nalaze Velika Britanija i Njemačka, nakon što su parlamenti te dvije države dali zeleno svijetlo vladama Angele Merkel i Davida Camerona za pokretanje zračnih napada na organizaciju Abu Bakra al-Bagdadija u Siriji.
Zabranjeno sirijsko nebo
Francuska je, također, nakon sastanka predsjednika Hollandea s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, garantirala i bolju koordinaciju na sirijskom nebu s ruskim zračnim snagama, koje su stupile u Siriju još početkom septembra pod okriljem borbe protiv terorizma, dok mnogi tvrde kako je ruski cilj na teritoriji Sirije zapravo pružanje podrške režimu Basaha al-Assada.
Obećanje o podršci i koordinaciji Francuska je također dobila i od Turske, koja se smatra veoma bitnom stranom u sirijskoj krizi, s obzirom da dijeli granicu s tom državom, ali i činjenice da je primila oko dva miliona sirijskih izbjeglica. Turska se, također, opekla o ISIL-ovu vatru, koji je snažno i u više navrata napadao na teritoriju ove države.
Francuska, pored Turske i drugih međunarodnih strana, zagovara uspostavljanje sigurne zone na sjeveru Sirije, što bi predstavljalo korak ka mogućem razbijanju ISIL-a. Međutim, izgleda da je ovakva težnja teško ostvariva nakon što je sirijsko nebo postalo skoro pa zabranjeno za Tursku, s obzirom na gnjev koji Rusija osjeća te činjenicu da je rasporedila svoj napredni protivzračnim sistem i ne prestaje ponavljati da Turskoj neće zaboraviti obaranje aviona.
