Tajanstveno oružje manje je od vekne hljeba, a može da razori cijele gradove. ISIL-ovci pokušavaju da nabave crvenu živu, uvjereni da je to oružje kojim će baciti svijet pod noge i izvojevati konačnu pobjedu.
O potrazi za misterioznim oružjem, za kojim tragaju teroristi svih fela, veliku priču objavio je New York Times.
Njihov reporter obilazio je rupe na granici Sirije i Turske i družio se s raznim sumnjivcima kako bi od njih saznao koliko je ISIL blizu terorističkog svetog grala - crvene žive o kojoj svi pričaju, a ne znamo je li je iko ikada vidio.
Crvena živa trebala bi biti radioaktivni materijal za nuklearne bojeve glave nevjerovatne snage.
Potraga za svemoćnim oružjem počela je u januaru 2014, kad se švercer Abu Omar sastao s džihadističkim komandantom Timsahom.
Snalažljivi Abu Omar nabavlja za ISIL što god je potrebno: pancirke, motorole, mobitele, sateliste antene, SIM-kartice, medicinsku opremu...
Sa Timsahom Abu Omar se sastao u Tal Abijadu, sirijskom gradu u blizini granice s Turskom nekoliko dana nakon što je ISIL osvojio Tal Abijad. Džihadistički komandant prenio mu je poruku svojih šefova iz Mosula, grada na sjeverozapadu Iraka koji ISIL-ovci čvrsto drže: "Nabavi nam crvenu živu kako znaš i umiješ".
Abu Omar živi i radi u Sanliurfi, drevnom gradu na jugoistoku Turske, s većinskim arapskim, kurdskim i turkmenskim stanovništvom.
Taj pogranični grad od pola miliona stanovnika primio je pola miliona izbjeglica iz Sirije. Grad je izvrsno smješten za Abu Omarove poslove, dobro povezan s Rakom, glavnim ISIL-ovskim uporištem u Siriji. Švercerski putovi već su utabani, trgovina se nesmetano odvija u zadnje tri godine. Turska granica ne ometa biznis.
"Kupili smo vojnike", objašnjava Abu Omar Amerikancu.
Abu Amar za ISIL traži živu
Ovoga puta ISIL-ovcima nisu trebale ni pancirke ni mobiteli, nego crvena živa. Tajanstveni materijal, rijedak i dragocjen, strahovito opasan i smrtonosan: kaže, kad ga pomiješaš s klasičnim eksplozivom, detonacija je u stanju da cijeli jedan grad sravni sa zemljom.
Može biti korištena za izradu neutronske bombe, mini nuklearne bombe, male i praktične, tako da je možeš smotati u sendvič i sakriti u džep.
Bistri Abu Omar odmah je shvatio stvar: ISIL-ovci traže oružje za uništenje neprijatelja, ultimativnu bombu koja će im pomoći da preko noći pokore neprijatelja. Zamislite nuklearnu gljivu iznad Sirije i Iraka, piše američki reporter: za vječnu slavu i moć kalifata.
Zamislite cijenu koju su ISIL-ovci za to spremni platiti?
Abu Omar je najozbiljnije mislio da nabavi crvenu živu. On ima nekog rođaka u Siriji koji mu je prije spominjao da su zaplijenili crvenu živu od druge grupe islamista s kojima su se posvađali, pa ih potukli do nogu.
Tako je krenuo u avanturu, iako naučnici tvrdi da crvena živa ne postoji.
Abu Omar, trgovac pancirkama i mačkama s tursko-sirijske granice, prvo je pitao Timsaha koliko bi to ISIL bio spreman da plati. "Koliko god treba." A koliko je to? Četiri miliona dolara im je bio vrh, ali po komadu. Plus bonus od 100.000 dolara za svaki paketić koji liči na fotografiju koju je Timsah poslao Abu Omaru preko WhatsAppa.
Na fotografiji se vidi duguljasti predmet sličan hotdogu, s rupama na oba kraja. Slično onome što je 2013. turska novinska agencija Cihan nazvala raketnom bojevom glavom od crvene žive.
Postoji li crvena živa?
Legenda o crvenoj živi, moćnoj tvari, počela je kružiti još u vrijeme hladnog rata. Kad se raspao Sovjetski Savez, u neredu koji je nastao ne zvuči nelogično priča o velikoj pljački tamošnjih nuklearnih pogona i postrojenja za izradu atomskog naoružanja. Od početka devedesetih tako kruže svijetom sumnjivci, tvrdeći da imaju crvenu živu, čudotvorni teroristički eliksir. Što je manje ljudi koji su je vidjeli, cijena joj je veća.
To što naučnici tvrde da je nema ne znači puno. Oni tvrde svašta: da horoskop laže, da nema lijeka protiv ćelavosti i protiv bora. Gdje bi svijet stigao da im u vjeruje?
Tako se i legenda o crvenoj živi žilavo održava.
Američki fizičar Samuel T. Cohen prije svoje smrti je tvrdio da se crvena živa može koristiti za punjenje nuklearnih projektila koji vam stanu u džep. A Cohen nije bilo ko, nego jedan od veterana Projekta Manhattan, u sklopu kojega su Amerikanci razvili svoju atomsku bombu i gurnuli svijet u trku u naoružanju.
Američka vlada demantovrala je Cohena više puta.
Ali ko god želi vjerovati u čudotvornu eksplozivnu tvar, naći će argumente. Ruski mediji od devedesetih svako malo pišu o crvenoj živi, a britanski Channel 4 snimio je dva dokumentarca u kojima tvrdi da su ruski naučnici osmislili minijaturnu neutronsku bombu koristeći misteriozni sastojak u narodu poznat kao crvena živa.
Ono što je istina jest da je crvena živa jedan od najtraženijih artikala na međunarodnom crnom tržištu od početka devedesetih.
Postoji teorija da su same tajne službe izmislile legendu o crvenoj živi kako bi zavarale teroriste i navele ih da gube energiju i vrijeme na potragu za nepostojećim čudotvornim oružjem.
Karadžić tražio crvenu živu?
Prije dvije godine dva čovjeka uhapšena su u centralnoj Turskoj, a na fotografiji koju je objavila agencije Cihan vidi se kako agenti u zaštitnim kombinezonima, s maskama na licu, opkoljavaju njihovo vozilo.
Novinar kaže da zaplijenjeni dijelovi raketa sadrže crvenu živu, što je potvrdila turska Agencija za atomsku energiju i još pet drugih institucija.
"Tečnost može izazvati snažnu eksploziju i vrijedi milion dolara po litri. Crvena živa se koristi za raketne sisteme velikog dometa i hidrogenske bombe", prenijela je turska medijska kuća Cihan.
Ta fotografija je hiljadu puta prenesena preko društvenih mreža i održava tihi plamen legende o crvenoj živi na koju je, priča kaže, pao i Radovan Karadžić.
Abu Amar kreće u potragu
Kada je Abu Omar dobio ponudu od čak četiri miliona dolara, sjetio se tog svog rođaka negdje od Latakije. Ali rođak nije bio raspoložen za biznis. Nije mu se svidjela ideja da stvar padne u ruke luđacima iz ISIL-a.
"Znam da je ISIL želi. Ali mi im je nikad nećemo prodati", rekao je Abu Omaru.
Rođak ratuje za al-Nusru, al-Qa'idinu podružnicu u Siriji, koja je u ljutom ratu s ISIL-ovcima, koji su im preoteli primat na džihadističkom tržištu.
Kad je novinar New York Timesa pokušao objasniti Abu Omaru da je cijela stvar s crvenom živom obična izmišljotina, ovaj ga je mirno saslušao.
"Vidio sam to vlastitim očima", odgovorio je.
Abu Omar je ispričao da je dvije godine ranije, u Ras al-Ainu, još jednom gradu uz sirijsku granicu, s grupom džihadista posmatrao eksperiment sa 3,5 grama crvene žive.
Stvar je izveo Abu Sulejman al-Kurdi, komandant manje grupe koja se nedavno pridružila ISIL-u. Umočio je iglu u crvenu živu, a potom u hlor, prebacujući kap žive u hlor. Svi su pobjegli iz sobe, prepričao je Abu Omar.
Amerikancu to nije bilo posebno uvjerljivo i bez crvene žive - morali bi pobjeći samo zbog prisustva hlora, koji može biti smrtonosan ako ga udahnete. No Abu Omar nema nikakve sumnje.
Još jedan sitni ratni profiter, švercer Safi al-Safi, ispričao je američkom novinaru kako najmanje 15 ljudi iz njegovog sela prodaje "crvenu živu".
Uzmu živu i crveni ruž za usne, koji razmrve i usitne, pa umiješaju u živu.
Ali ne trži se samo crvena živa. Tu je i zelena živa, posebno na cijeni kao afrodizijak, pa srebrna živa, koja se koristi za liječenje neizlječivih bolesti. Najskuplja nije crvena živa, nego još tamnija "robovska krv", koju razni šamani koriste za dozivanje duhova.
Najluđu priču američkom novinaru ispričao je švercer Fejsal: u strahu od američkog imperijalizma, Rusi su pred kraj SSSR-a crvenu živu skrivali u singerice, stare šivaće mašine. Koliko je ta legenda uhvatila korijena pokazuje priča da je nekome uspjelo prodati singericu u Saudijsku Arabiju za 50.000 dolara, kako je to agencija Reuters prenijela 2009. godine.
Osim u starim šivaćim mašinama, Rusi su crvenu živu skrivali u starim tranzistorima i televizorima.
Nisu baš sve singerice sumnjive. Moraju na sebi imati oznaku s leptirom, tvrdi Abu Omar, onaj prvi.
Legenda živi i teško da će skoro biti iskorijenjena: u junu su turski mediji objavili vijest o dvoje Gruzijaca koji su pali pokušavajući da prodaju crvenu živu.
Na jugu Afrike svako malo neko pogine jer tamo kruži priča da se crvena živa krije u protivtenkovskim minama, koje onda ljudi krenu da sami demontiraju.
Nije onda čudo da se i ISIL-ovci žele dokopati misterioznog oružja koje bi im pomoglo da, puno lakše nego što su mislili, unište svijet
O potrazi za misterioznim oružjem, za kojim tragaju teroristi svih fela, veliku priču objavio je New York Times.
Njihov reporter obilazio je rupe na granici Sirije i Turske i družio se s raznim sumnjivcima kako bi od njih saznao koliko je ISIL blizu terorističkog svetog grala - crvene žive o kojoj svi pričaju, a ne znamo je li je iko ikada vidio.
Crvena živa trebala bi biti radioaktivni materijal za nuklearne bojeve glave nevjerovatne snage.
Potraga za svemoćnim oružjem počela je u januaru 2014, kad se švercer Abu Omar sastao s džihadističkim komandantom Timsahom.
Snalažljivi Abu Omar nabavlja za ISIL što god je potrebno: pancirke, motorole, mobitele, sateliste antene, SIM-kartice, medicinsku opremu...
Sa Timsahom Abu Omar se sastao u Tal Abijadu, sirijskom gradu u blizini granice s Turskom nekoliko dana nakon što je ISIL osvojio Tal Abijad. Džihadistički komandant prenio mu je poruku svojih šefova iz Mosula, grada na sjeverozapadu Iraka koji ISIL-ovci čvrsto drže: "Nabavi nam crvenu živu kako znaš i umiješ".
Abu Omar živi i radi u Sanliurfi, drevnom gradu na jugoistoku Turske, s većinskim arapskim, kurdskim i turkmenskim stanovništvom.
Taj pogranični grad od pola miliona stanovnika primio je pola miliona izbjeglica iz Sirije. Grad je izvrsno smješten za Abu Omarove poslove, dobro povezan s Rakom, glavnim ISIL-ovskim uporištem u Siriji. Švercerski putovi već su utabani, trgovina se nesmetano odvija u zadnje tri godine. Turska granica ne ometa biznis.
"Kupili smo vojnike", objašnjava Abu Omar Amerikancu.
Abu Amar za ISIL traži živu
Ovoga puta ISIL-ovcima nisu trebale ni pancirke ni mobiteli, nego crvena živa. Tajanstveni materijal, rijedak i dragocjen, strahovito opasan i smrtonosan: kaže, kad ga pomiješaš s klasičnim eksplozivom, detonacija je u stanju da cijeli jedan grad sravni sa zemljom.
Može biti korištena za izradu neutronske bombe, mini nuklearne bombe, male i praktične, tako da je možeš smotati u sendvič i sakriti u džep.
Bistri Abu Omar odmah je shvatio stvar: ISIL-ovci traže oružje za uništenje neprijatelja, ultimativnu bombu koja će im pomoći da preko noći pokore neprijatelja. Zamislite nuklearnu gljivu iznad Sirije i Iraka, piše američki reporter: za vječnu slavu i moć kalifata.
Zamislite cijenu koju su ISIL-ovci za to spremni platiti?
Abu Omar je najozbiljnije mislio da nabavi crvenu živu. On ima nekog rođaka u Siriji koji mu je prije spominjao da su zaplijenili crvenu živu od druge grupe islamista s kojima su se posvađali, pa ih potukli do nogu.
Tako je krenuo u avanturu, iako naučnici tvrdi da crvena živa ne postoji.
Abu Omar, trgovac pancirkama i mačkama s tursko-sirijske granice, prvo je pitao Timsaha koliko bi to ISIL bio spreman da plati. "Koliko god treba." A koliko je to? Četiri miliona dolara im je bio vrh, ali po komadu. Plus bonus od 100.000 dolara za svaki paketić koji liči na fotografiju koju je Timsah poslao Abu Omaru preko WhatsAppa.
Na fotografiji se vidi duguljasti predmet sličan hotdogu, s rupama na oba kraja. Slično onome što je 2013. turska novinska agencija Cihan nazvala raketnom bojevom glavom od crvene žive.
Postoji li crvena živa?
Legenda o crvenoj živi, moćnoj tvari, počela je kružiti još u vrijeme hladnog rata. Kad se raspao Sovjetski Savez, u neredu koji je nastao ne zvuči nelogično priča o velikoj pljački tamošnjih nuklearnih pogona i postrojenja za izradu atomskog naoružanja. Od početka devedesetih tako kruže svijetom sumnjivci, tvrdeći da imaju crvenu živu, čudotvorni teroristički eliksir. Što je manje ljudi koji su je vidjeli, cijena joj je veća.
To što naučnici tvrde da je nema ne znači puno. Oni tvrde svašta: da horoskop laže, da nema lijeka protiv ćelavosti i protiv bora. Gdje bi svijet stigao da im u vjeruje?
Tako se i legenda o crvenoj živi žilavo održava.
Američki fizičar Samuel T. Cohen prije svoje smrti je tvrdio da se crvena živa može koristiti za punjenje nuklearnih projektila koji vam stanu u džep. A Cohen nije bilo ko, nego jedan od veterana Projekta Manhattan, u sklopu kojega su Amerikanci razvili svoju atomsku bombu i gurnuli svijet u trku u naoružanju.
Američka vlada demantovrala je Cohena više puta.
Ali ko god želi vjerovati u čudotvornu eksplozivnu tvar, naći će argumente. Ruski mediji od devedesetih svako malo pišu o crvenoj živi, a britanski Channel 4 snimio je dva dokumentarca u kojima tvrdi da su ruski naučnici osmislili minijaturnu neutronsku bombu koristeći misteriozni sastojak u narodu poznat kao crvena živa.
Ono što je istina jest da je crvena živa jedan od najtraženijih artikala na međunarodnom crnom tržištu od početka devedesetih.
Postoji teorija da su same tajne službe izmislile legendu o crvenoj živi kako bi zavarale teroriste i navele ih da gube energiju i vrijeme na potragu za nepostojećim čudotvornim oružjem.
Karadžić tražio crvenu živu?
Prije dvije godine dva čovjeka uhapšena su u centralnoj Turskoj, a na fotografiji koju je objavila agencije Cihan vidi se kako agenti u zaštitnim kombinezonima, s maskama na licu, opkoljavaju njihovo vozilo.
Novinar kaže da zaplijenjeni dijelovi raketa sadrže crvenu živu, što je potvrdila turska Agencija za atomsku energiju i još pet drugih institucija.
"Tečnost može izazvati snažnu eksploziju i vrijedi milion dolara po litri. Crvena živa se koristi za raketne sisteme velikog dometa i hidrogenske bombe", prenijela je turska medijska kuća Cihan.
Ta fotografija je hiljadu puta prenesena preko društvenih mreža i održava tihi plamen legende o crvenoj živi na koju je, priča kaže, pao i Radovan Karadžić.
Abu Amar kreće u potragu
Kada je Abu Omar dobio ponudu od čak četiri miliona dolara, sjetio se tog svog rođaka negdje od Latakije. Ali rođak nije bio raspoložen za biznis. Nije mu se svidjela ideja da stvar padne u ruke luđacima iz ISIL-a.
"Znam da je ISIL želi. Ali mi im je nikad nećemo prodati", rekao je Abu Omaru.
Rođak ratuje za al-Nusru, al-Qa'idinu podružnicu u Siriji, koja je u ljutom ratu s ISIL-ovcima, koji su im preoteli primat na džihadističkom tržištu.
Kad je novinar New York Timesa pokušao objasniti Abu Omaru da je cijela stvar s crvenom živom obična izmišljotina, ovaj ga je mirno saslušao.
"Vidio sam to vlastitim očima", odgovorio je.
Abu Omar je ispričao da je dvije godine ranije, u Ras al-Ainu, još jednom gradu uz sirijsku granicu, s grupom džihadista posmatrao eksperiment sa 3,5 grama crvene žive.
Stvar je izveo Abu Sulejman al-Kurdi, komandant manje grupe koja se nedavno pridružila ISIL-u. Umočio je iglu u crvenu živu, a potom u hlor, prebacujući kap žive u hlor. Svi su pobjegli iz sobe, prepričao je Abu Omar.
Amerikancu to nije bilo posebno uvjerljivo i bez crvene žive - morali bi pobjeći samo zbog prisustva hlora, koji može biti smrtonosan ako ga udahnete. No Abu Omar nema nikakve sumnje.
Još jedan sitni ratni profiter, švercer Safi al-Safi, ispričao je američkom novinaru kako najmanje 15 ljudi iz njegovog sela prodaje "crvenu živu".
Uzmu živu i crveni ruž za usne, koji razmrve i usitne, pa umiješaju u živu.
Ali ne trži se samo crvena živa. Tu je i zelena živa, posebno na cijeni kao afrodizijak, pa srebrna živa, koja se koristi za liječenje neizlječivih bolesti. Najskuplja nije crvena živa, nego još tamnija "robovska krv", koju razni šamani koriste za dozivanje duhova.
Najluđu priču američkom novinaru ispričao je švercer Fejsal: u strahu od američkog imperijalizma, Rusi su pred kraj SSSR-a crvenu živu skrivali u singerice, stare šivaće mašine. Koliko je ta legenda uhvatila korijena pokazuje priča da je nekome uspjelo prodati singericu u Saudijsku Arabiju za 50.000 dolara, kako je to agencija Reuters prenijela 2009. godine.
Osim u starim šivaćim mašinama, Rusi su crvenu živu skrivali u starim tranzistorima i televizorima.
Nisu baš sve singerice sumnjive. Moraju na sebi imati oznaku s leptirom, tvrdi Abu Omar, onaj prvi.
Legenda živi i teško da će skoro biti iskorijenjena: u junu su turski mediji objavili vijest o dvoje Gruzijaca koji su pali pokušavajući da prodaju crvenu živu.
Na jugu Afrike svako malo neko pogine jer tamo kruži priča da se crvena živa krije u protivtenkovskim minama, koje onda ljudi krenu da sami demontiraju.
Nije onda čudo da se i ISIL-ovci žele dokopati misterioznog oružja koje bi im pomoglo da, puno lakše nego što su mislili, unište svijet
