Svjetlost dana ugledao je još jedan šokantan dokument iz vremena nakon Drugog svjetskog rata, koji je u privatnoj arhivi do sada krio jedan od najbližih saradnika Josipa Broza Tita. Rukopis sadrži informacije o Titovoj intimi, zavjerama, atentatima, intrigama, izdajama...
Riječ je o internom dokumentu iz 1983. godine namijenjenom Vladimiru Dedijeru, Titovom biografu, koji nikada nije došao u njegove ruke jer ga je "presreo" tadašnji ministar unutrašnjih poslova Stane Dolanc.
Dokument, koji je beogradskom "Blicu" dostavio potomak Titovog saradnika, presretnut je jer krije mnoge mračne tajne i pikanterije Titove vladavine sažete na 25 požutjelih strana kucanog materijala, podijeljenih u 12 vremenskih poglavlja, koje nisu smjele da dođu čak ni u Dedijerove ruke. Ne postoji oznaka zvanične institucije, što ukazuje na to da je dokument imao internu namjenu.
Da je autoru bilo stalo do konspirativnosti, potvrđuje i to što je velikim slovima na prvoj strani napisao: "Ovaj materijal može se koristiti, ali se moje ime ne može nigdje javno iznositi bez dozvole".
Slično upozorenje je i na zadnjoj strani: "Vlado, prije nego li išta od ovoga objaviš, dobro razmisli. Detaljnije informacije dobit ćeš kad se vidimo u Ljubljani".
Čovjek koji je "Blicu" dostavio dokument, a koji je rođak Titovog bliskog saradnika, potvrđuje da papir nikada nije stigao do Dedijera, jer su Dolancove službe uspjele da ga se domognu.
- Dokument je završio u privatnoj arhivi mog rođaka 1984., po Dolancovom naređenju - kazao je ovaj izvor.
Pero Simić, publicista i autor nekoliko knjiga o Titu, koji je imao pristup mnogim arhivima, ocijenio je da je rukopis zanimljiv i da je vjerovatno izašao iz pera obavještajca Josipa Kopiniča.
- Rukopis liči na tog sovjetskog obavještajca. U arhivskoj zaostavštini Vladimira Dedijera u Ljubljani nalaze se dva zapisa - o Dedijerovom "razgovoru sa Josipom Kopiničem" i "najvažnijem razgovoru sa Josipom Kopiničem", ali ni u jednom se ne spominje gotovo ništa iz ovog anonimnog papira - kaže Simić.
I jedan od visokih rukovodilaca Ozne smatra da je tekst pisao Josip Kopinič.
- Na to mi ukazuju nekoliko detalja iz teksta. Prvi je da je bivša Titova žena Herta Has oslovljavala Kopiniča sa Joža i Mali, što su bila njegova konspirativna imena, a drugi je taj da je bio uključen u radio-prijenos Titovog govora iz Splita. Poznato je da je Josip Kopinič bio dobar poznavalac radio-tehnike - dodao je ovaj rukovodilac.
Riječ je o internom dokumentu iz 1983. godine namijenjenom Vladimiru Dedijeru, Titovom biografu, koji nikada nije došao u njegove ruke jer ga je "presreo" tadašnji ministar unutrašnjih poslova Stane Dolanc.
Dokument, koji je beogradskom "Blicu" dostavio potomak Titovog saradnika, presretnut je jer krije mnoge mračne tajne i pikanterije Titove vladavine sažete na 25 požutjelih strana kucanog materijala, podijeljenih u 12 vremenskih poglavlja, koje nisu smjele da dođu čak ni u Dedijerove ruke. Ne postoji oznaka zvanične institucije, što ukazuje na to da je dokument imao internu namjenu.
Da je autoru bilo stalo do konspirativnosti, potvrđuje i to što je velikim slovima na prvoj strani napisao: "Ovaj materijal može se koristiti, ali se moje ime ne može nigdje javno iznositi bez dozvole".
Slično upozorenje je i na zadnjoj strani: "Vlado, prije nego li išta od ovoga objaviš, dobro razmisli. Detaljnije informacije dobit ćeš kad se vidimo u Ljubljani".
Čovjek koji je "Blicu" dostavio dokument, a koji je rođak Titovog bliskog saradnika, potvrđuje da papir nikada nije stigao do Dedijera, jer su Dolancove službe uspjele da ga se domognu.
- Dokument je završio u privatnoj arhivi mog rođaka 1984., po Dolancovom naređenju - kazao je ovaj izvor.
Pero Simić, publicista i autor nekoliko knjiga o Titu, koji je imao pristup mnogim arhivima, ocijenio je da je rukopis zanimljiv i da je vjerovatno izašao iz pera obavještajca Josipa Kopiniča.
- Rukopis liči na tog sovjetskog obavještajca. U arhivskoj zaostavštini Vladimira Dedijera u Ljubljani nalaze se dva zapisa - o Dedijerovom "razgovoru sa Josipom Kopiničem" i "najvažnijem razgovoru sa Josipom Kopiničem", ali ni u jednom se ne spominje gotovo ništa iz ovog anonimnog papira - kaže Simić.
I jedan od visokih rukovodilaca Ozne smatra da je tekst pisao Josip Kopinič.
- Na to mi ukazuju nekoliko detalja iz teksta. Prvi je da je bivša Titova žena Herta Has oslovljavala Kopiniča sa Joža i Mali, što su bila njegova konspirativna imena, a drugi je taj da je bio uključen u radio-prijenos Titovog govora iz Splita. Poznato je da je Josip Kopinič bio dobar poznavalac radio-tehnike - dodao je ovaj rukovodilac.
