Prošlo je sedam dana otkako je Enes Omeragić u sarajevskom prigradskom naselju Rajlovac ubio Nedeljka Radića i Armina Salkića, ali se još uvijek samo nagađa zašto je 34-godišnji mladić iz susjedstva hladnokrvno pucao u dvojicu vojnika Oružanih snaga BiH.
Iako je iz Tužiteljstva BiH istu večer (u srijedu, 18. novembra) naložena opsežna istraga, a stravičan zločin okvalificiran kao teroristički čin, i dalje nije poznato da li je Omeragić sam odlučio da napadne vojnike, ili ga je netko instruirao, da li je imao pomagače, ili je djelovao na svoju ruku, kako je došao do oružja, tko ga je obučio da puca...
Poseban tim istražitelja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) do sada je, kako nezvanično saznajemo, isključio mogućnost da je motiv ubojstva bio osobne prirode, odnosno, da je Enes Omeragić bio u bilo kakvoj svađi svađi sa svojim žrtvama.
Nedeljko Radić i Armin Salkić su, bez sumnje, stradali samo zbog toga jer su nosili uniforme Oružanih snaga BiH, dok je njihov kolega Dževad Ljukovac, treća nesuđena Omeragićeva žrtva, preživio zahvaljujući prisebnosti vozača autobusa gradskog prijevoza.
Dosadašnja policijska rekonstrukcija događaja pokazala je da je Omeragić u krvavi pohod krenuo u srijedu navečer, oko 19.30 sati, kada je u blizini kasarne Oružanih snaga BiH u Rajlovcu ispalio prve rafale.
Na snimcima s video nadzora najprije se čuje pet-šest pucnjeva, a potom su kamere zabilježile kako Enes Omeragić ulazi u kladionicu Pet plus, koja se nalazi u blizini kasarne.
Slobodna Bosna je već objavila da su u tom trenutku u kladionici, pored nesretnih vojnika, bile tri osobe: radnica Nura V., Murat H. i kineski državljanin Xie Y., koji su s Radićem i Salkićem veselo ćaskali i ne sluteći što im se sprema.
„U jednom momentu Nura je rekla da napolju neko puca, minutu kasnije u kladionici se pojavio momak s automatskom puškom“, kazao nam je svjedok zločina, objašnjavajući da se Enes Omeragić, prije nego što je otvorio paljbu u smjeru dvojice vojnika, okrenuo prema „civilima“ i naredio im da legnu na pod.
Nakon što je u Nedeljka Radića i Armina Salkića ispalio više hitaca, Omeragić je izašao iz kladionice i nastavio pucati.
Druga dvojica svjedoka ispričali su policiji da se pomahnitali ubica s uperenom automatskom puškom tada uputio prema dvadesetak metara udaljenom autobusu GRAS-a, u kojem se nalazio vojnik Dževad Ljukovac.
No, kako se vozač brzo snašao i ugasio svjetla, Ljukovac je prošao samo sa lakšim ozljedama, nastalim od krhotina stakla s prozora, po kojima je Omeragić sasuo još jedan rafal. Premda su svjedoci krvavog zločina odmah pozvali policiju, Enes Omeragić je uspio pobjeći prije dolaska prve patrole MUP-a Kantona Sarajevo.
Izvori bliski istrazi otkrivaju da su prestravljeni očevici policajcima kazali tko je ubojica, budući da su Omeragića, koji je živio u obližnjem naselju Sokolje, poznavali odranije. Kako su, istodobno, policajci upozoreni da je napadač naoružan, pozvano je pojačanje.
Najprije su stigli sarajevski specijalci, pa pripadnici Federalne uprave policije i, na koncu, istražitelji iz Odsjeka za borbu protiv terorizma i Jedinica za specijalnu podršku SIPA-e. U to je vrijeme, međutim, na terenu još bila prava konfuzija jer se policajci nisu mogli usuglasiti o kakvom se kaznenom djelu radi.
Dok su, naime, komesar MUP-a Kantona Sarajevo Vahid Ćosić i dežurna kantonalna tužiteljica Željka Radovanović tvrdili kako nema govora o terorizmu i da je posrijedi kazneno djelo ubojstva, njihove su kolege iz drugih policijskih agencija otvoreno aludirali da je situacija znatno ozbiljnija.
Nagađanja je prekinuo državni tužitelj Džermin Pašić, koji se na mjestu zločina pojavio istu noć i preuzeo dalju istragu u svoje ruke.
U skromnom su domu Enesa Omeragića inspektori pronašli automatsku pušku s metkom u cijevi, jednu ručnu bombu i ostatke druge bombe koju je, kako se pretpostavlja, sam aktivirao.
Nađen je i okvir od automatske puške na kojem je bilo napisano „Allahu ekber“, te nekoliko nota-blokova s crtežima koji veličaju ISIL. Njegov otac Šahin Omeragić, koji živi u istoj kući, na prvom katu, priznao je policijskim istražiteljima da sa sinom nije bio u najboljim odnosima.
Nesretni je čovjek kazao da je njegov sin ranije imao problema sa drogom, da ga je zbog sitnih krađa privodila policija, ali da je narkotike prestao konzumirati prije dvije godine, nakon čega se okrenuo vjeri. Tada su, ispričao je Šahin Omeragić, nastali novi problemi, jer ga je sin počeo kritizirati svaki put kada bi vidio da pije alkohol.
Iako je iz Tužiteljstva BiH istu večer (u srijedu, 18. novembra) naložena opsežna istraga, a stravičan zločin okvalificiran kao teroristički čin, i dalje nije poznato da li je Omeragić sam odlučio da napadne vojnike, ili ga je netko instruirao, da li je imao pomagače, ili je djelovao na svoju ruku, kako je došao do oružja, tko ga je obučio da puca...
Poseban tim istražitelja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) do sada je, kako nezvanično saznajemo, isključio mogućnost da je motiv ubojstva bio osobne prirode, odnosno, da je Enes Omeragić bio u bilo kakvoj svađi svađi sa svojim žrtvama.
Nedeljko Radić i Armin Salkić su, bez sumnje, stradali samo zbog toga jer su nosili uniforme Oružanih snaga BiH, dok je njihov kolega Dževad Ljukovac, treća nesuđena Omeragićeva žrtva, preživio zahvaljujući prisebnosti vozača autobusa gradskog prijevoza.
Dosadašnja policijska rekonstrukcija događaja pokazala je da je Omeragić u krvavi pohod krenuo u srijedu navečer, oko 19.30 sati, kada je u blizini kasarne Oružanih snaga BiH u Rajlovcu ispalio prve rafale.
Na snimcima s video nadzora najprije se čuje pet-šest pucnjeva, a potom su kamere zabilježile kako Enes Omeragić ulazi u kladionicu Pet plus, koja se nalazi u blizini kasarne.
Slobodna Bosna je već objavila da su u tom trenutku u kladionici, pored nesretnih vojnika, bile tri osobe: radnica Nura V., Murat H. i kineski državljanin Xie Y., koji su s Radićem i Salkićem veselo ćaskali i ne sluteći što im se sprema.
„U jednom momentu Nura je rekla da napolju neko puca, minutu kasnije u kladionici se pojavio momak s automatskom puškom“, kazao nam je svjedok zločina, objašnjavajući da se Enes Omeragić, prije nego što je otvorio paljbu u smjeru dvojice vojnika, okrenuo prema „civilima“ i naredio im da legnu na pod.
Nakon što je u Nedeljka Radića i Armina Salkića ispalio više hitaca, Omeragić je izašao iz kladionice i nastavio pucati.
Druga dvojica svjedoka ispričali su policiji da se pomahnitali ubica s uperenom automatskom puškom tada uputio prema dvadesetak metara udaljenom autobusu GRAS-a, u kojem se nalazio vojnik Dževad Ljukovac.
No, kako se vozač brzo snašao i ugasio svjetla, Ljukovac je prošao samo sa lakšim ozljedama, nastalim od krhotina stakla s prozora, po kojima je Omeragić sasuo još jedan rafal. Premda su svjedoci krvavog zločina odmah pozvali policiju, Enes Omeragić je uspio pobjeći prije dolaska prve patrole MUP-a Kantona Sarajevo.
Izvori bliski istrazi otkrivaju da su prestravljeni očevici policajcima kazali tko je ubojica, budući da su Omeragića, koji je živio u obližnjem naselju Sokolje, poznavali odranije. Kako su, istodobno, policajci upozoreni da je napadač naoružan, pozvano je pojačanje.
Najprije su stigli sarajevski specijalci, pa pripadnici Federalne uprave policije i, na koncu, istražitelji iz Odsjeka za borbu protiv terorizma i Jedinica za specijalnu podršku SIPA-e. U to je vrijeme, međutim, na terenu još bila prava konfuzija jer se policajci nisu mogli usuglasiti o kakvom se kaznenom djelu radi.
Dok su, naime, komesar MUP-a Kantona Sarajevo Vahid Ćosić i dežurna kantonalna tužiteljica Željka Radovanović tvrdili kako nema govora o terorizmu i da je posrijedi kazneno djelo ubojstva, njihove su kolege iz drugih policijskih agencija otvoreno aludirali da je situacija znatno ozbiljnija.
Nagađanja je prekinuo državni tužitelj Džermin Pašić, koji se na mjestu zločina pojavio istu noć i preuzeo dalju istragu u svoje ruke.
U skromnom su domu Enesa Omeragića inspektori pronašli automatsku pušku s metkom u cijevi, jednu ručnu bombu i ostatke druge bombe koju je, kako se pretpostavlja, sam aktivirao.
Nađen je i okvir od automatske puške na kojem je bilo napisano „Allahu ekber“, te nekoliko nota-blokova s crtežima koji veličaju ISIL. Njegov otac Šahin Omeragić, koji živi u istoj kući, na prvom katu, priznao je policijskim istražiteljima da sa sinom nije bio u najboljim odnosima.
Nesretni je čovjek kazao da je njegov sin ranije imao problema sa drogom, da ga je zbog sitnih krađa privodila policija, ali da je narkotike prestao konzumirati prije dvije godine, nakon čega se okrenuo vjeri. Tada su, ispričao je Šahin Omeragić, nastali novi problemi, jer ga je sin počeo kritizirati svaki put kada bi vidio da pije alkohol.
