Pitanje referenduma o Sudu i Tužiteljstvu BiH moglo bi biti izvanredna prilika za raspakiranje i ostalih trenutno cementiranih stvari u BiH, a napose nepravednog i neučinkovitog daytonskog Ustava koji ne samo da predstavlja kočnicu napretku BiH, već s druge strane legalizira nepravdu nad najmalobrojnijem hrvatskom narodu.
Da postoji strah od promjene kod onih koji pod svaku cijenu žele očuvati sadašnje stanje (Srbi državu u državi, Bošnjaci Federaciju, a hrvatske vođe razlog za manipulaciju naroda i privatno bogaćenje) jasno je svima. S druge strane danas je član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić prvi javno progovorio o tomu zašto Srbi ne bi smjeli tek tako srljati u avanturu zvanu referendum, kazavši kako se time otvara pitanje promjene Daytonskog sporazuma, što svakako ne bi bilo u interesu Srba i Republike Srpske. Pritom je potvrdio kako postoje određene države koje bi iskoristile provedbu referenduma upravo u navedenom smjeru promjene ustava te bi dobile razlog za forsiranje priče kako BiH u sadašnjem obliku ne može dalje napredovati.
Naravno, Ivanić je potvrdio raniji stav određenih zemalja, napose Europske unije koje bi željele vidjeti BiH lišenu entiteta i uz veći stupanje centralizacije što bi olakšalo i pregovore na europskom putu, međutim, po prvi put se potvrđuje kako referendum može biti povod za “razvaljivanje” sadašnjeg daytonskog eksperimenta.
Podsjećamo, u ranijim inicijativama iz međunarodne zajednice, a napose EU-a i SAD-a uglavnom su dolazili prijedlozi koji su išli u korist funkcionalnosti, ali nauštrb zaštite etničkih, odnosno narodnih prava.
Međutim, čini se kako u Banja Luci uistinu strahuju da bi ovaj put mogli izvisiti i da će se na udaru naći i njihovo ključno oružje, a to je entitetsko glasovanje koje jamči da se u BiH niti jedna odluka ne može usvojiti bez srpskih glasova.
Takve spekulacije mogle su se čuti i nedavno nakon istupa određenih veleposlanika kako će promjene doći na red, ali i kako će nekad u vrijeme godišnjice Daytona početi pritisak na RS, odnosno kako će zapadne sile iskoristiti 20. godišnjicu Daytonskog sporazuma za novi pokušaj smanjenja nadležnosti RS i jačanja institucija u Sarajevu.
Možda se radilo tek o probnim balonima kako bi se ispitao teren, odnosno reakcije srpskih političara, međutim, neosporno je da zapadne sile često upozoravaju na destruktivno i kočničarsko djelovanje RS-a i njenih institucija. Hrvati bi pak u takvoj situaciji trebali tražiti svoju šansu, odnosno forsirati takva rješenja koja će im jamčiti institucionalnu ali i teritorijalnu ravnopravnost, ali kako stvari stoje unutarnje slabosti dovele su do toga da Hrvate danas niti ne smatraju ravnopravnim sugovornikom unutar BiH.
Hrvatska politika u BiH nekonzistentna i neujedinjena te bez jasne nacionalne strategije, a otežavajuća je okolnosti što Hrvati u BiH nemaju jakog međunarodnog zaštitnika kao što imaju Srbi i Bošnjaci.
Da postoji strah od promjene kod onih koji pod svaku cijenu žele očuvati sadašnje stanje (Srbi državu u državi, Bošnjaci Federaciju, a hrvatske vođe razlog za manipulaciju naroda i privatno bogaćenje) jasno je svima. S druge strane danas je član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić prvi javno progovorio o tomu zašto Srbi ne bi smjeli tek tako srljati u avanturu zvanu referendum, kazavši kako se time otvara pitanje promjene Daytonskog sporazuma, što svakako ne bi bilo u interesu Srba i Republike Srpske. Pritom je potvrdio kako postoje određene države koje bi iskoristile provedbu referenduma upravo u navedenom smjeru promjene ustava te bi dobile razlog za forsiranje priče kako BiH u sadašnjem obliku ne može dalje napredovati.
Naravno, Ivanić je potvrdio raniji stav određenih zemalja, napose Europske unije koje bi željele vidjeti BiH lišenu entiteta i uz veći stupanje centralizacije što bi olakšalo i pregovore na europskom putu, međutim, po prvi put se potvrđuje kako referendum može biti povod za “razvaljivanje” sadašnjeg daytonskog eksperimenta.
Podsjećamo, u ranijim inicijativama iz međunarodne zajednice, a napose EU-a i SAD-a uglavnom su dolazili prijedlozi koji su išli u korist funkcionalnosti, ali nauštrb zaštite etničkih, odnosno narodnih prava.
Međutim, čini se kako u Banja Luci uistinu strahuju da bi ovaj put mogli izvisiti i da će se na udaru naći i njihovo ključno oružje, a to je entitetsko glasovanje koje jamči da se u BiH niti jedna odluka ne može usvojiti bez srpskih glasova.
Takve spekulacije mogle su se čuti i nedavno nakon istupa određenih veleposlanika kako će promjene doći na red, ali i kako će nekad u vrijeme godišnjice Daytona početi pritisak na RS, odnosno kako će zapadne sile iskoristiti 20. godišnjicu Daytonskog sporazuma za novi pokušaj smanjenja nadležnosti RS i jačanja institucija u Sarajevu.
Možda se radilo tek o probnim balonima kako bi se ispitao teren, odnosno reakcije srpskih političara, međutim, neosporno je da zapadne sile često upozoravaju na destruktivno i kočničarsko djelovanje RS-a i njenih institucija. Hrvati bi pak u takvoj situaciji trebali tražiti svoju šansu, odnosno forsirati takva rješenja koja će im jamčiti institucionalnu ali i teritorijalnu ravnopravnost, ali kako stvari stoje unutarnje slabosti dovele su do toga da Hrvate danas niti ne smatraju ravnopravnim sugovornikom unutar BiH.
Hrvatska politika u BiH nekonzistentna i neujedinjena te bez jasne nacionalne strategije, a otežavajuća je okolnosti što Hrvati u BiH nemaju jakog međunarodnog zaštitnika kao što imaju Srbi i Bošnjaci.
