Kako nam je uoči rata prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović poručivao da mirno spavamo i da rata neće biti, pa bi i rat i mi mirno ne spavasmo (a ni do dana današnjeg velika većina još mirno ne spava), tako je i Evropska unija upozoravala da neće biti masovnog priliva migranata u zemlje EU.
Pa se desi i masivni priliv. Sad su nespremne i ne mogu same riješiti sve veći problem. Očito ih je, vodeći se onom starom – ne hvataj se za glavu dok te ne zaboli, tek sada kada problem postaje sve teže rješiv glava zaboljela. Naravno, moraju prvo riješiti svoju glavobolju, pa onda migrante, tako da je prvi sastanak povodom rješavanja krize zakazan tek za sredinu oktobra u Parizu, tom Gradu svjetlosti, pa možda nakon njega svjetlost obasja i nesretne migrante.
Nakon romantičnog Pariza, slijedi sastanak u Berlinu, gradu koji je već bio podijeljen i koji ima, znakovito, iskustvo podizanja zida, pa može pomoći savjetima Mađarskoj, Bugarskoj i drugim potencijalnim zemljama kako podići kvalitetan zid da migranti kad dođu do njega, onako iz „turističkih“ pobuda, mogu stati i diviti se njegovoj veličanstvenoj izradi. Cilj prvog sastanka je da se pripremi evropski samit u Valletti (Malta), gradu poznatom kao suberbissima, što znači veličanstveni. I to u novembru!
Evropa koja u svojoj istoriji ima velika iskustva u ratovima, krojenju i prekrajanju granica, raseljavanju i naseljavanju trebala bi imati više sluha prema ovim paćenicima. A ne... Čim se pomenu afričke i zemlje Bliskog istoka, islam i sl, prva asocijacija većine zapadnog svijeta je – terorizam, pa sve više do izražaja dolaze strah od terorizma, rasizam, nacionalizam, ksenofobija...
Nerijetki su i protesti diljem ''obećanih zemalja''. Nedavno je njemačka kancelarka Angela Merkelbila u posjeti izbjegličkom kampu u saksonskom Heidenauu. Kako prenosi njemački Spiegel, Merkelse u kampu zadržala duže od planiranog u razgovoru s migrantima.
Potom je izjavila da će Njemačka pomoći i da će to biti provedeno i u praksi, te da neće biti tolerantni prema onima koji neće da pomognu. ''Mi ne možemo raditi kao da smo u normalnom stanju'', kazala je Merkel i pozvala na jedinstvo. Desničarski demonstranti su je izviždali i dovikivali ''Izdajico'', ''Mi smo narod'' i ''Glupa kučko''... Sreća pa je većina Nijemaca ipak na strani Merkelove.
Prema podacima UN-a, u Evropu je ove godine stiglo oko 260.000 izbjeglica i to najčešće u organizaciji krijumčara. Kriza u Africi i na Bliskom istoku najviše pogoduje krijumčarima ljudima, a i ostalim kriminalcima i idiotima koji zarađuju na tuđoj muci. Njih ne zanimaju ni vjera, ni nacija, ni patnja tih ljudi, samo profit. U ovom ''biznisu'' okreću se stotine miliona eura. U pojedinim zemljama, npr. u Turskoj hapse nesretnike koji ilegalno prelaze i zbog toga mogu da dobiju kaznu oko 700 eura (?!).
Broj migranata koji smrtno stradaju svakim danom sve je veći. Većina njih pokušava preko Sredozemnog mora dokopati se Evrope, ali, nažalost, ne uspije s obzirom na to da se prevoze u nehumanim i visoko rizičnim uslovima, u čamcima koji prepune i do pet puta više od dozvoljenog kapaciteta. Ili se čamci prevrnu, pa se utope ili umru od gladi, žeđi, iscrpljenosti ili bolesti.
Ni kopno nije sigurno. Pa sunaprimjer prošle sedmice vozač (Rumun) kamiona hladnjače mađarskih registarskih oznaka, s logom slovačke firme, i još nekoliko drugih osumnjičenih,u Austriji, tek tako ostavili kamion s 71 lešom, među kojima je bilo i djece, i odšetali kao da su u najmanju ruku švercovali bosanskohercegovačko mlijeko u Hrvatsku, a ne ljude i još dopustili da se uguše. S unutrašnje strane hladnjače vrata su bila izgrebana, što govori da su se nesretnici uzaludno pokušavali spasiti. Vijest o kamionu smrti, kao uostalom i druge koje pune stupce crne hronikekad su u pitanju ovi paćenici, bila je aktuelna samo taj dan.
Sama činjenica što se to desilo u ''policijskoj'' zemlji kakva je Austrija dovoljno govori koliko je situacija izmakla kontroli. I to se desilo u svjetlu konferencije o zapadnom Balkanu koja se u to vrijeme održavala baš u glavnom gradu Austrije Beču, a na kojoj se, između ostalog, razgovaralo io problemima migranata. Najveća izbjeglička kriza nakon Drugog svjetskog rata hara Evropom, a ona organizuje konferencije na kojima donosi planove da napravi planove, a i kad ih donese, pitanje je kada će ih provesti.
Nerijetko su izbjeglice premlaćivane, maltretirane i silovane. A za prevoz do obećane zemlje plate i po nekoliko hiljada eura po osobi. Projekt Migrant files, koji je pokrenula grupa novinara iz Evrope, donosi podatak da je više od 27 hiljada smrtno stradalih, od kojih se 15 hiljada utopilo u Sredozemnom moru. Umjesto da nađu spas, pronađu vječiti smiraj.
Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomasde Maiziere je najglasniji kada su u pitanju izbjeglice. Kritikuje institucije EU zbog sporog i premalog rada na provođenju već donijetih odluka. Navodi da je šengenski sistem putovanja bez pasoša ugrožen (neodgovorne izbjeglice trebale bi imati na umu da moraju imati pasoše, jer ako nemaju pasoše ili nemaju vremena da ih uzmu, EU bi se nasekirala).
Poručuje – svako na svoje i zalaže se da se ''definišu azili i bezbjedne zemlje porijekla, kao i da se poveže davanje pomoći s voljom zemalja da prime nazad svoje državljane''. S druge strane, Slovačka je spremna da primi čak 200 izbjeglica i to samo ako su kršćani (?!). I Makedonija se dosad pokazala kao ''dobar'' domaćin. Pored pomenutog zida, tj. ograde prema Srbiji da izbjeglice ne prelaze na njenu teritoriju, iz odbora za doček svako malo im priušte suzavac i šok-bombe. Ilegalni taksisti naplaćivali su po 100 eura po osobi za prevoz od željezničke stanice u Đevđeliji do granice sa Srbijom.
Srbija se već uveliko nosi sa izbjeglicama, koliko-toliko uspješno, odnosno onoliko koliko joj to dopuštaju kapaciteti, pomoć koju dobija iznutra i izvana. S obzirom na to da nesretnici sve više pristižu, sve joj se teže nositi s ovim problemom. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić na pomenutoj konferenciji u Beču s pravom je kritikovao EU što ona od Srbije zahtijeva nacrtni plan za izbjeglice a da ga ni sama nema. Pomoć od po milion eura koju je EU izdvojila za Srbiju i Makedoniju je minorna. Srbijansku granicu dosad je prešlo stotinjak hiljada izbjeglica i svakim danom sve ih je više. ''Lako je praviti probleme u drugim delovima sveta, a da cenu plaćamo mi. Mi sigurno nismo krivi za probleme u zemljama porekla, a dnevno našu granicu prelaze 2.000 migranata'', naružio je EU šef srbijanske diplomatije. Građani, humanitarne organizacije stalno dolaze i donose izbjeglicama hranu, hemiju, odjeću, obuću… Ljekarske ekipe ih stalno obilaze. Hrvatska jošnema plan, ali poručuje da će izbjeglice dočekati bolje nego Srbija. E, to je kod nas na Balkanu bitno. Ko je bolji (domaćin). U Hrvatskoj su dosad mediji najglasniji. Stalno ruže vlasti što nemaju akcioni plan, zapravo nemaju nikakav. ''Moguća je navala i u Hrvatskoj jer će migranti pronaći put kojim će doći do Europe. Jedno, dakle, od mogućih kretanja je i prema Hrvatskoj, s tim što bi sve države, znajući za ovakvu krizu, trebale raditi na podizanju kapaciteta za prijem tih ljudi. Nažalost, u Hrvatskoj nema kapaciteta za prihvat tih ljudi'', kazala je nedavno za Slobodnu Dalmaciju međunarodna konsultantica za migracije Lovorka Marinović. Navela je da Hrvatska još nije donijela strateški plan i program da bi povukla sredstva iz EU za migrante. Za svaku pohvalu je hrvatski Caritas, koji je poslao po 10.000 eura Caritasu Srbije i Caritasu Makedonije i svakim danom apeluje na građane ''da novčanim darom prema raspoloživim mogućnostima pomognu ublažiti neizvjesnost''. I hrvatski Crveni križ pokrenuo je akciju Pomozimo izbjeglicama na području jugoistočne Europe. A da ima i onih koji na priči o izbjeglicama prave sebi publicitet i nemaju sluha za ljudsku patnju, pokazuje i prošlosedmična izjava Mirele Holy, predsjednice hrvatske stranke ORaH:''Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista. Na koji način Vlada planira spriječiti moguće terorističke napade?''… Šta reći?
S obzirom na to da i BiH ima mnogo izbjeglica van svojih granica, ali i unutar njih, pomalo i čude inertnost, neučinkovitost i nemar države u pomoći i pripremanju plana ''dočeka'' nesretnika u naše krajeve. Stranke se javljaju raznim saopštenjima i naglašavaju da treba pomoći i to je to. Stotinjak hiljada izbjeglica u zemlji je do naše, a kod nas se procjenjuju finansijske mogućnosti, obećavaju strateški planovi... S obzirom na efikasnost i učinkovitost cjelokupnog rada naše države, još ćemo se načekati da nešto urade po ovom pitanju.Zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima BiH Izet Nizam upozorava: ''Ako dođe do promjene rute kretanja, na jesen bi moglo da iz Srbije u BiH pristigne najmanje 20.000 sirijskih izbjeglica''. Jedino se još građani, pojedine nevladine i humanitarne organizacije ne daju zbuniti, pa pomoć skupljaju na sve strane. Otvoreni su razni punktovi za prijem osnovnih potrepština, telefonski brojevi i računi u bankama za donacije. Sva pomoć redovno ide u Srbiju.
Samo još napaćeni narod može razumjeti napaćene izbjeglice, vlast je odavno gluha za svoje građane, kako onda očekivati da će imati razumijevanja prema ovim paćenicima.
(Mirela Dautbegović, Dani)
Pa se desi i masivni priliv. Sad su nespremne i ne mogu same riješiti sve veći problem. Očito ih je, vodeći se onom starom – ne hvataj se za glavu dok te ne zaboli, tek sada kada problem postaje sve teže rješiv glava zaboljela. Naravno, moraju prvo riješiti svoju glavobolju, pa onda migrante, tako da je prvi sastanak povodom rješavanja krize zakazan tek za sredinu oktobra u Parizu, tom Gradu svjetlosti, pa možda nakon njega svjetlost obasja i nesretne migrante.
Nakon romantičnog Pariza, slijedi sastanak u Berlinu, gradu koji je već bio podijeljen i koji ima, znakovito, iskustvo podizanja zida, pa može pomoći savjetima Mađarskoj, Bugarskoj i drugim potencijalnim zemljama kako podići kvalitetan zid da migranti kad dođu do njega, onako iz „turističkih“ pobuda, mogu stati i diviti se njegovoj veličanstvenoj izradi. Cilj prvog sastanka je da se pripremi evropski samit u Valletti (Malta), gradu poznatom kao suberbissima, što znači veličanstveni. I to u novembru!
Evropa koja u svojoj istoriji ima velika iskustva u ratovima, krojenju i prekrajanju granica, raseljavanju i naseljavanju trebala bi imati više sluha prema ovim paćenicima. A ne... Čim se pomenu afričke i zemlje Bliskog istoka, islam i sl, prva asocijacija većine zapadnog svijeta je – terorizam, pa sve više do izražaja dolaze strah od terorizma, rasizam, nacionalizam, ksenofobija...
Nerijetki su i protesti diljem ''obećanih zemalja''. Nedavno je njemačka kancelarka Angela Merkelbila u posjeti izbjegličkom kampu u saksonskom Heidenauu. Kako prenosi njemački Spiegel, Merkelse u kampu zadržala duže od planiranog u razgovoru s migrantima.
Potom je izjavila da će Njemačka pomoći i da će to biti provedeno i u praksi, te da neće biti tolerantni prema onima koji neće da pomognu. ''Mi ne možemo raditi kao da smo u normalnom stanju'', kazala je Merkel i pozvala na jedinstvo. Desničarski demonstranti su je izviždali i dovikivali ''Izdajico'', ''Mi smo narod'' i ''Glupa kučko''... Sreća pa je većina Nijemaca ipak na strani Merkelove.
Prema podacima UN-a, u Evropu je ove godine stiglo oko 260.000 izbjeglica i to najčešće u organizaciji krijumčara. Kriza u Africi i na Bliskom istoku najviše pogoduje krijumčarima ljudima, a i ostalim kriminalcima i idiotima koji zarađuju na tuđoj muci. Njih ne zanimaju ni vjera, ni nacija, ni patnja tih ljudi, samo profit. U ovom ''biznisu'' okreću se stotine miliona eura. U pojedinim zemljama, npr. u Turskoj hapse nesretnike koji ilegalno prelaze i zbog toga mogu da dobiju kaznu oko 700 eura (?!).
Broj migranata koji smrtno stradaju svakim danom sve je veći. Većina njih pokušava preko Sredozemnog mora dokopati se Evrope, ali, nažalost, ne uspije s obzirom na to da se prevoze u nehumanim i visoko rizičnim uslovima, u čamcima koji prepune i do pet puta više od dozvoljenog kapaciteta. Ili se čamci prevrnu, pa se utope ili umru od gladi, žeđi, iscrpljenosti ili bolesti.
Ni kopno nije sigurno. Pa sunaprimjer prošle sedmice vozač (Rumun) kamiona hladnjače mađarskih registarskih oznaka, s logom slovačke firme, i još nekoliko drugih osumnjičenih,u Austriji, tek tako ostavili kamion s 71 lešom, među kojima je bilo i djece, i odšetali kao da su u najmanju ruku švercovali bosanskohercegovačko mlijeko u Hrvatsku, a ne ljude i još dopustili da se uguše. S unutrašnje strane hladnjače vrata su bila izgrebana, što govori da su se nesretnici uzaludno pokušavali spasiti. Vijest o kamionu smrti, kao uostalom i druge koje pune stupce crne hronikekad su u pitanju ovi paćenici, bila je aktuelna samo taj dan.
Sama činjenica što se to desilo u ''policijskoj'' zemlji kakva je Austrija dovoljno govori koliko je situacija izmakla kontroli. I to se desilo u svjetlu konferencije o zapadnom Balkanu koja se u to vrijeme održavala baš u glavnom gradu Austrije Beču, a na kojoj se, između ostalog, razgovaralo io problemima migranata. Najveća izbjeglička kriza nakon Drugog svjetskog rata hara Evropom, a ona organizuje konferencije na kojima donosi planove da napravi planove, a i kad ih donese, pitanje je kada će ih provesti.
Nerijetko su izbjeglice premlaćivane, maltretirane i silovane. A za prevoz do obećane zemlje plate i po nekoliko hiljada eura po osobi. Projekt Migrant files, koji je pokrenula grupa novinara iz Evrope, donosi podatak da je više od 27 hiljada smrtno stradalih, od kojih se 15 hiljada utopilo u Sredozemnom moru. Umjesto da nađu spas, pronađu vječiti smiraj.
Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomasde Maiziere je najglasniji kada su u pitanju izbjeglice. Kritikuje institucije EU zbog sporog i premalog rada na provođenju već donijetih odluka. Navodi da je šengenski sistem putovanja bez pasoša ugrožen (neodgovorne izbjeglice trebale bi imati na umu da moraju imati pasoše, jer ako nemaju pasoše ili nemaju vremena da ih uzmu, EU bi se nasekirala).
Poručuje – svako na svoje i zalaže se da se ''definišu azili i bezbjedne zemlje porijekla, kao i da se poveže davanje pomoći s voljom zemalja da prime nazad svoje državljane''. S druge strane, Slovačka je spremna da primi čak 200 izbjeglica i to samo ako su kršćani (?!). I Makedonija se dosad pokazala kao ''dobar'' domaćin. Pored pomenutog zida, tj. ograde prema Srbiji da izbjeglice ne prelaze na njenu teritoriju, iz odbora za doček svako malo im priušte suzavac i šok-bombe. Ilegalni taksisti naplaćivali su po 100 eura po osobi za prevoz od željezničke stanice u Đevđeliji do granice sa Srbijom.
Srbija se već uveliko nosi sa izbjeglicama, koliko-toliko uspješno, odnosno onoliko koliko joj to dopuštaju kapaciteti, pomoć koju dobija iznutra i izvana. S obzirom na to da nesretnici sve više pristižu, sve joj se teže nositi s ovim problemom. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić na pomenutoj konferenciji u Beču s pravom je kritikovao EU što ona od Srbije zahtijeva nacrtni plan za izbjeglice a da ga ni sama nema. Pomoć od po milion eura koju je EU izdvojila za Srbiju i Makedoniju je minorna. Srbijansku granicu dosad je prešlo stotinjak hiljada izbjeglica i svakim danom sve ih je više. ''Lako je praviti probleme u drugim delovima sveta, a da cenu plaćamo mi. Mi sigurno nismo krivi za probleme u zemljama porekla, a dnevno našu granicu prelaze 2.000 migranata'', naružio je EU šef srbijanske diplomatije. Građani, humanitarne organizacije stalno dolaze i donose izbjeglicama hranu, hemiju, odjeću, obuću… Ljekarske ekipe ih stalno obilaze. Hrvatska jošnema plan, ali poručuje da će izbjeglice dočekati bolje nego Srbija. E, to je kod nas na Balkanu bitno. Ko je bolji (domaćin). U Hrvatskoj su dosad mediji najglasniji. Stalno ruže vlasti što nemaju akcioni plan, zapravo nemaju nikakav. ''Moguća je navala i u Hrvatskoj jer će migranti pronaći put kojim će doći do Europe. Jedno, dakle, od mogućih kretanja je i prema Hrvatskoj, s tim što bi sve države, znajući za ovakvu krizu, trebale raditi na podizanju kapaciteta za prijem tih ljudi. Nažalost, u Hrvatskoj nema kapaciteta za prihvat tih ljudi'', kazala je nedavno za Slobodnu Dalmaciju međunarodna konsultantica za migracije Lovorka Marinović. Navela je da Hrvatska još nije donijela strateški plan i program da bi povukla sredstva iz EU za migrante. Za svaku pohvalu je hrvatski Caritas, koji je poslao po 10.000 eura Caritasu Srbije i Caritasu Makedonije i svakim danom apeluje na građane ''da novčanim darom prema raspoloživim mogućnostima pomognu ublažiti neizvjesnost''. I hrvatski Crveni križ pokrenuo je akciju Pomozimo izbjeglicama na području jugoistočne Europe. A da ima i onih koji na priči o izbjeglicama prave sebi publicitet i nemaju sluha za ljudsku patnju, pokazuje i prošlosedmična izjava Mirele Holy, predsjednice hrvatske stranke ORaH:''Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista. Na koji način Vlada planira spriječiti moguće terorističke napade?''… Šta reći?
S obzirom na to da i BiH ima mnogo izbjeglica van svojih granica, ali i unutar njih, pomalo i čude inertnost, neučinkovitost i nemar države u pomoći i pripremanju plana ''dočeka'' nesretnika u naše krajeve. Stranke se javljaju raznim saopštenjima i naglašavaju da treba pomoći i to je to. Stotinjak hiljada izbjeglica u zemlji je do naše, a kod nas se procjenjuju finansijske mogućnosti, obećavaju strateški planovi... S obzirom na efikasnost i učinkovitost cjelokupnog rada naše države, još ćemo se načekati da nešto urade po ovom pitanju.Zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima BiH Izet Nizam upozorava: ''Ako dođe do promjene rute kretanja, na jesen bi moglo da iz Srbije u BiH pristigne najmanje 20.000 sirijskih izbjeglica''. Jedino se još građani, pojedine nevladine i humanitarne organizacije ne daju zbuniti, pa pomoć skupljaju na sve strane. Otvoreni su razni punktovi za prijem osnovnih potrepština, telefonski brojevi i računi u bankama za donacije. Sva pomoć redovno ide u Srbiju.
Samo još napaćeni narod može razumjeti napaćene izbjeglice, vlast je odavno gluha za svoje građane, kako onda očekivati da će imati razumijevanja prema ovim paćenicima.
(Mirela Dautbegović, Dani)
