Majka tragično preminulog 14-godišnjeg Mahira Rakovca u novom je pismu javnosti i medijima otkrila dosad javnosti nepoznate pojedinosti iz posljednjih dana provedenih sa sinom.
Između ostalog, prisjetila se riječi svog sina dva dana pred smrt, za koje je sada jasno da su imale posebno značenje…
– Tragična smrt mog četrnaestogodišnjeg sina Mahira pogodila je sve normalne ljude, kao što je i mene pogodila isto tako tragična smrt prekrasnog dječaka Alekse iz Niša. Prilog o toj tragičnoj smrti dječaka i okolnostima gledali smo Mahir i ja zajedno. Plakala sam gledajući slomljenog oca, a moj Mahir gledao je mene i rekao: Mama, možda mu je sad i ovako bolje. Na to sam mu odgovorila da nema tog problema koji se ne može riješiti i da samoubistvo ne može biti rješenje. On mi ništa više nije rekao. U tišini smo odgledali cijeli prilog. U subotu, dva dana prije nego što će moj Mahir napraviti isto to, proveo je sa mnom, umjesto s prijateljima iako je ta subota bila prekrasna.
Pomagao mi je u kućnim poslovima i pripremio nam čaj, što inače ne bi rado radio. Poslije svega bili smo umorni i sjeli skupa za sto. On je iskoristio tu priliku da zatraži da jedno drugome damo jedno obećanje od kojeg se i danas sledim, a to je da: onaj ko ostane živ nastavi sa životom. Naravno, kao i svaka majka uhvatila sam se priče o tome kako postoji određeni red u smrti: prvo je umro moj djed, za kojeg sam bila vezana, pa moja mama, za koju smo oboje bili vezani, pa će doći vrijeme na mene itd. Međutim, Mahir me tu prekinuo. I tražio da jedno drugome obećamo nastavak života ma šta bilo. Tada nisam znala da se moj sin, ustvari, svime što je tada govorio opraštao od mene. Sad to znam. Zašto se odlučio na tako radikalan čin i zašto mi nije rekao – pomalo doznajem, navodi, između ostalog, majka, koja upozorava na stravične posljedice vršnjačkog nasilja.
Međutim, iako je kompletna bh. javnost na nogama zbog tragične smrti dječaka Mahira, do ovog trenutka NIKO nije uhapšen, niti barem priveden zbog toga.
Postavlja se pitanje: ZAŠTO TUŽILAŠTVO I MUP DO SADA NISU OBJAVILI AMA BAŠ NIŠTA VEZANO ZA ISTRAGU I KAKO JE MOGUĆE DA NIKO NIJE OPTUŽEN I UHAPŠEN?
Ako dječakovi roditelji znaju imena djece koja su silovala Mahira, kako je moguće da se do sada ama baš ništa nije desilo?
Da li pojedini moćnici kupuju vrijeme i čekaju da se "stvar" sama od sebe zaboravi?
To neće moći. Ovim putem ZAHTIJEVAMO od nadležnih organa da obavijeste javnost o napretku svoje istrage, a ne da šute i prebacuju krivicu jedni sa drugih.
Između ostalog, prisjetila se riječi svog sina dva dana pred smrt, za koje je sada jasno da su imale posebno značenje…
– Tragična smrt mog četrnaestogodišnjeg sina Mahira pogodila je sve normalne ljude, kao što je i mene pogodila isto tako tragična smrt prekrasnog dječaka Alekse iz Niša. Prilog o toj tragičnoj smrti dječaka i okolnostima gledali smo Mahir i ja zajedno. Plakala sam gledajući slomljenog oca, a moj Mahir gledao je mene i rekao: Mama, možda mu je sad i ovako bolje. Na to sam mu odgovorila da nema tog problema koji se ne može riješiti i da samoubistvo ne može biti rješenje. On mi ništa više nije rekao. U tišini smo odgledali cijeli prilog. U subotu, dva dana prije nego što će moj Mahir napraviti isto to, proveo je sa mnom, umjesto s prijateljima iako je ta subota bila prekrasna.
Pomagao mi je u kućnim poslovima i pripremio nam čaj, što inače ne bi rado radio. Poslije svega bili smo umorni i sjeli skupa za sto. On je iskoristio tu priliku da zatraži da jedno drugome damo jedno obećanje od kojeg se i danas sledim, a to je da: onaj ko ostane živ nastavi sa životom. Naravno, kao i svaka majka uhvatila sam se priče o tome kako postoji određeni red u smrti: prvo je umro moj djed, za kojeg sam bila vezana, pa moja mama, za koju smo oboje bili vezani, pa će doći vrijeme na mene itd. Međutim, Mahir me tu prekinuo. I tražio da jedno drugome obećamo nastavak života ma šta bilo. Tada nisam znala da se moj sin, ustvari, svime što je tada govorio opraštao od mene. Sad to znam. Zašto se odlučio na tako radikalan čin i zašto mi nije rekao – pomalo doznajem, navodi, između ostalog, majka, koja upozorava na stravične posljedice vršnjačkog nasilja.
Međutim, iako je kompletna bh. javnost na nogama zbog tragične smrti dječaka Mahira, do ovog trenutka NIKO nije uhapšen, niti barem priveden zbog toga.
Postavlja se pitanje: ZAŠTO TUŽILAŠTVO I MUP DO SADA NISU OBJAVILI AMA BAŠ NIŠTA VEZANO ZA ISTRAGU I KAKO JE MOGUĆE DA NIKO NIJE OPTUŽEN I UHAPŠEN?
Ako dječakovi roditelji znaju imena djece koja su silovala Mahira, kako je moguće da se do sada ama baš ništa nije desilo?
Da li pojedini moćnici kupuju vrijeme i čekaju da se "stvar" sama od sebe zaboravi?
To neće moći. Ovim putem ZAHTIJEVAMO od nadležnih organa da obavijeste javnost o napretku svoje istrage, a ne da šute i prebacuju krivicu jedni sa drugih.
