Menadžer našeg dragulja zastupa ili je zastupao i Hasana Rizvića, Alena Omića, Mirzu Begića, Emira Preldžića... Zajedničko svim ovim igračima je da su rođeni u BiH, a da nikada nisu obukli dres naše zemlje.
Košarkaške strasti u Bosni i Hercegovine ponovo su uzburkane. Kada se činilo da je na relaciji KSBiH – Jusuf Nurkić “sve došlo na svoje“, uslijedio je novi uragan, kojeg je izazvao Enes Trnovčević, menadžer bh. centra i igrača Denver Nuggetsa.
On je, naime, u razgovoru za Nezavisne novine ponovo prozvao čelnike KSBiH, konkretno generalnog sekretara Haruna Mahmutovića, kojeg je optužio da je zbog ljubavne veze, odnosno ljubomore, počeo napade i hajku na Nurkića.
Mahmutović bez komenatara
Generalni sekretar nije želio na bilo kakav način komentarisati optužbe koje je na njegov račun iznio Trnovčević. Mahmutović je, kako nezvanično saznajemo, kako bi smirio cjelokupnu situaciju, povukao tužbu protiv Jusufa Nurkića, dok tužbu protiv njegovog menadžera nije mogao ni podnijeti, s obzirom na to da Trnovčević ne posjeduje bh. državljanstvo!?
Trnovčeviću očito nije odgovaralo stanje mira, pa je otvorio novi front. Nije mu bilo dovoljno što je „dobio bitku“ i ucjenivši Savez Nurkićevim nastupima za reprezentaciju “otjerao“ čelnike KSBiH (ranije je prozivao Mahmutovića i predsjednika Elmedina Konakovića).
Kada su oni rekli da se povlače i time Nurkiću otvorili vrata državnog tima uslijedio je još jedan, nizak udarac menadžera kojem, još jednom se ispostavlja, nije stalo do budućnosti bh. košarke. Trnovčević je sada lično udario na prvog operativca naše košarkaške kuće, a očito ima i razloga za to…
Ko je ustvari Enes Trnovčević? Menadžer našeg košarkaškog dragulja zastupa ili je zastupao i Hasana Rizvića, Alena Omića, Mirzu Begića… Zajedničko svim ovim igračima je da su rođeni u Bosni i Hercegovini, a da nikada nisu obukli dres naše zemlje.
Rizvić je Zeničanin, koji nastupa za Sloveniju. Omić je iz Banovića, također reprezentativac Slovenije, a i Begić, rođeni Bijeljinac, “odlučio“ je zaigrati za Sloveniju. I nisu oni jedini primjeri. Među Trnovčevićeve štićenike spada i Emir Preldžić iz Zenice, koji nikada nije obukao dres BiH, ali jeste nastupao za nacionalne timove Slovenije i Turske…
Iz činjenica o reprezentativnim karijerama ovih košarkaša može se zaključiti da je Nurkić jedini njegov igrač iz velike petorke koji nije obukao slovenski dres. A nije isključeno da neće. Jer, sve ono što izlazi iz Trnovčevićeve kuhinje, očito je samo priprema terena da našeg košarkaškog dragulja pošalje dobro utabanim stopama. Stopama koje su „gazili“ Rizvić, Omić, Begić i Preldžić.
Paraf generalnog sekretera
Prije pet godina, tek se Preldžić „otrgao iz kandži svemoćnog menadžera“, a Trnovčeviću su to, navodno zamjerili Slovenci, koji sada, očito, na sve načine sa Nurkićem pokušava „ispraviti grešku“.
U KSBiH nam je potvrđeno da Nurkić ima pravo nastupa za drugu reprezentaciju, ali da mu je za to potrebna dozvola iz našeg Saveza. Potreban mu je „paraf“ generalnog sekretara. Slučajno ili ne, taj generalni sekretar je upravo Harun Mahmutović. Koincidencija? Zaključite sami…
Ipak, vjerujemo da Nurkić neće podleći pritisku i zakulisnim radnjama, nego će slušati srce i zaigrati za zemlju u kojoj je rođen i koja ga žarko želi. A to će pokazati tako što će se pojaviti na narednim reprezentativnom okupljanju Zmajeva.
Patriotizam na djelu
Zanimljiva je priča koja datira od prije četiri godine, a koja može biti itkekako poučna, kada je u pitanju patriotizam, kojeg su pojedincima puna usta.
Aleksandar Petrović, tadašnji selektor naše seniorske reprezentacije, i Mahmutović boravili su u Sloveniji kako bi Alena Omića pokušali vratiti u dres sa grbom BiH. Tokom ove misije posjetili su i Union Olimpiju, u kojoj su juniorski staž sticali Jusuf Nurkić i Emir Sulejmanović.
Mahmutović je tada talentovanom dvojcu poručio kako će dobiti pozive i da će igrati za BiH. Sulejmanović se odmah zahvalio Finskoj i 13. jula ove godine, kada napuni 21 godinu steći će pravo nastupa u dresu zemlje u kojoj je rođen. U međuvremenu odolio je svim iskušenjima i svim pozivima Finaca, koji su mu nudili kule i gradove. Sigurno je da bi igranjem za seniorski tim ove zemlje već imao zapaženu biografiju i na klupskom planu. Međutim, Sulejmanović je odlučio da sve to stavi po strani i da čeka nastup u dresu za koji mu kuca srce.
Izvor: Faktor.ba
Košarkaške strasti u Bosni i Hercegovine ponovo su uzburkane. Kada se činilo da je na relaciji KSBiH – Jusuf Nurkić “sve došlo na svoje“, uslijedio je novi uragan, kojeg je izazvao Enes Trnovčević, menadžer bh. centra i igrača Denver Nuggetsa.
On je, naime, u razgovoru za Nezavisne novine ponovo prozvao čelnike KSBiH, konkretno generalnog sekretara Haruna Mahmutovića, kojeg je optužio da je zbog ljubavne veze, odnosno ljubomore, počeo napade i hajku na Nurkića.
Mahmutović bez komenatara
Generalni sekretar nije želio na bilo kakav način komentarisati optužbe koje je na njegov račun iznio Trnovčević. Mahmutović je, kako nezvanično saznajemo, kako bi smirio cjelokupnu situaciju, povukao tužbu protiv Jusufa Nurkića, dok tužbu protiv njegovog menadžera nije mogao ni podnijeti, s obzirom na to da Trnovčević ne posjeduje bh. državljanstvo!?
Trnovčeviću očito nije odgovaralo stanje mira, pa je otvorio novi front. Nije mu bilo dovoljno što je „dobio bitku“ i ucjenivši Savez Nurkićevim nastupima za reprezentaciju “otjerao“ čelnike KSBiH (ranije je prozivao Mahmutovića i predsjednika Elmedina Konakovića).
Kada su oni rekli da se povlače i time Nurkiću otvorili vrata državnog tima uslijedio je još jedan, nizak udarac menadžera kojem, još jednom se ispostavlja, nije stalo do budućnosti bh. košarke. Trnovčević je sada lično udario na prvog operativca naše košarkaške kuće, a očito ima i razloga za to…
Ko je ustvari Enes Trnovčević? Menadžer našeg košarkaškog dragulja zastupa ili je zastupao i Hasana Rizvića, Alena Omića, Mirzu Begića… Zajedničko svim ovim igračima je da su rođeni u Bosni i Hercegovini, a da nikada nisu obukli dres naše zemlje.
Rizvić je Zeničanin, koji nastupa za Sloveniju. Omić je iz Banovića, također reprezentativac Slovenije, a i Begić, rođeni Bijeljinac, “odlučio“ je zaigrati za Sloveniju. I nisu oni jedini primjeri. Među Trnovčevićeve štićenike spada i Emir Preldžić iz Zenice, koji nikada nije obukao dres BiH, ali jeste nastupao za nacionalne timove Slovenije i Turske…
Iz činjenica o reprezentativnim karijerama ovih košarkaša može se zaključiti da je Nurkić jedini njegov igrač iz velike petorke koji nije obukao slovenski dres. A nije isključeno da neće. Jer, sve ono što izlazi iz Trnovčevićeve kuhinje, očito je samo priprema terena da našeg košarkaškog dragulja pošalje dobro utabanim stopama. Stopama koje su „gazili“ Rizvić, Omić, Begić i Preldžić.
Paraf generalnog sekretera
Prije pet godina, tek se Preldžić „otrgao iz kandži svemoćnog menadžera“, a Trnovčeviću su to, navodno zamjerili Slovenci, koji sada, očito, na sve načine sa Nurkićem pokušava „ispraviti grešku“.
U KSBiH nam je potvrđeno da Nurkić ima pravo nastupa za drugu reprezentaciju, ali da mu je za to potrebna dozvola iz našeg Saveza. Potreban mu je „paraf“ generalnog sekretara. Slučajno ili ne, taj generalni sekretar je upravo Harun Mahmutović. Koincidencija? Zaključite sami…
Ipak, vjerujemo da Nurkić neće podleći pritisku i zakulisnim radnjama, nego će slušati srce i zaigrati za zemlju u kojoj je rođen i koja ga žarko želi. A to će pokazati tako što će se pojaviti na narednim reprezentativnom okupljanju Zmajeva.
Patriotizam na djelu
Zanimljiva je priča koja datira od prije četiri godine, a koja može biti itkekako poučna, kada je u pitanju patriotizam, kojeg su pojedincima puna usta.
Aleksandar Petrović, tadašnji selektor naše seniorske reprezentacije, i Mahmutović boravili su u Sloveniji kako bi Alena Omića pokušali vratiti u dres sa grbom BiH. Tokom ove misije posjetili su i Union Olimpiju, u kojoj su juniorski staž sticali Jusuf Nurkić i Emir Sulejmanović.
Mahmutović je tada talentovanom dvojcu poručio kako će dobiti pozive i da će igrati za BiH. Sulejmanović se odmah zahvalio Finskoj i 13. jula ove godine, kada napuni 21 godinu steći će pravo nastupa u dresu zemlje u kojoj je rođen. U međuvremenu odolio je svim iskušenjima i svim pozivima Finaca, koji su mu nudili kule i gradove. Sigurno je da bi igranjem za seniorski tim ove zemlje već imao zapaženu biografiju i na klupskom planu. Međutim, Sulejmanović je odlučio da sve to stavi po strani i da čeka nastup u dresu za koji mu kuca srce.
Izvor: Faktor.ba
